Umirovljenica Vera Petrović (91) već deset godina živi u Domu za starije osobe Trešnjevka. Njezina životna priča nije bila nimalo laka. Ipak, iako je s petnaest godina ostala bez oba roditelja, hrabro i samostalno je koračala kroz život. Bila je prva otpravnica vlakova u bivšoj Jugoslaviji i s ponosom je nosila svoju prepoznatljivu crvenu kapicu. Nakon nekog vremena odlučila je da se želi nastaviti školovati i tako je danju radila, a noću učila. Vera je uz mnogo odricanja stekla diplomu Pravnog fakulteta i počela raditi u Skupštini Grada Zagreba, gdje je bila pomoćnica tajnika Skupštine. Tamo je ostala sve do mirovine. Cijelog je života pisala poeziju, a njezina kolekcija je tijekom godina postala zaista impresivna. Sve pjesme koje je napisala, Vera je pažljivo arhivirala i ponijela u dom. Velika polica u njezinoj sobi dobrim je dijelom rezervirana za nepregledno more pjesama. Ipak, neostvarena želja joj je da jednoga dana objavi i vlastitu zbirku. Doduše, teško da bi toliki rukopisi stali u samo jednu zbirku. Nema omiljenu temu o kojoj piše, već na papir stavlja ono što je trenutno inspirira. Osim što neumorno piše, zbog čega se ponekad probudi tijekom noći samo da bi zapisala ideju koja joj je upravo sinula, Vera je oduvijek mnogo čitala. Zato je u domu prije nekoliko godina osnovala prvi književni klub. Sada je književni klub prepustila drugima, a ona ne propušta likovne radionice u kojima istinski uživa. Svima bi preporučila da se uključe u raznovrsne aktivnosti koje nude domovi. Na pitanje je li zadovoljna okruženjem u kojem živi, Vera bez razmišljanja odgovara potvrdno. Smatra da je prijateljstvo ključ sretnih dana u umirovljeničkom životu i da su ljudi pripomogli tome da se osjeća dobro i ispunjeno. Za ljubav je, kaže, kasno, ali za divne prijateljske odnose je uvijek pravo vrijeme. U posljednjih deset godina upoznala je mnoge drage ljude, a s jednim prijateljem ima i poseban odnos. Njega je, ustvari, upoznala prije mnogo godina na poslu, a danas mu pomaže u svemu što mu zatreba i njeguju divno prijateljstvo.
ŽAR
Svejedno mi je
što je po struci
znanstvenik ili dimnjačar,
kada u srcu mome uspio je
rasplamsati žar.
U plamenu velikom
ne želim izgorjeti.
Nadam se da, kako je žar
znao rasplamsati
i obuzdat će ga znati.
(Zagreb, 2008.)