Demencija je termin koji se upotrebljava za opisivanje poremećaja kod kojeg se gube raznovrsne sposobnosti. U slučaju oboljelog od Alzheimerove bolesti u najranijem stadiju izraženi su depresivnost, zlovolja, zbunjenost, zaboravljivost, ponavljanje istog pitanja, stalno zametanje i traženje stvari, popuštanje u svakodnevnim aktivnostima te gubitak interesa za poslove koje je osoba godinama dobro radila i njihovo izbjegavanje.
Javljaju se poteškoće u govoru, oskudne rečenice, često s istim ili sličnim odgovorom na pitanje, učestalo ponavljanje nekog ranijeg događaja, riječi postaju nerazumljive, zamjenjuje ih se sličnim pojmom, govor postaje besmislen. Poteškoće nastaju i u pisanju, sve do gubitka mogućnosti potpisivanja vlastitog imena i prezimena. Izražen je gubitak procjene brojčanih iznosa i vrijednosti novca, bolesnici često sumnjaju da ih netko potkrada, imaju izrazito nepovjerenje prema okolini ili pak postaju ljubomorni. Javlja se gubitak prostorne i vremenske orijentacije, što pokazuju neprepoznavanjem prostorija u vlastitom stanu ili kući, oboljela osoba ne zna, primjerice, koliko ima godina, koje je godišnje doba, koliko ima djece, kako se zovu ili koliko su stara, često nije sigurna u to tko joj je suprug ili supruga ili neki drugi član obitelji, ne može se sjetiti njihovih imena, uočava se izrazita promjena osobnosti bolesnika uz povremene provale bijesa te verbalnu i fizičku agresivnost.
Oboljela osoba obično je dugo svjesna svojih problema, iz kojih se ne može izvući niti ih želi ikomu izreći. U daljnjem tijeku bolesti mogu se javiti halucinacije, odnosno priviđenja koja su za oboljelu osobu stvarna, izražen je strah, posebno u sumrak (na prijelazu dana u noć), ali vrlo često i noću. Oboljela osoba je nemirna, javlja se često ustajanje i hodanje, traženje stvari, oboljela osoba želi nekamo otići ili, primjerice, traži da ide kući iako je kod kuće. Takav nemir postaje opasan zbog mogućnosti odlaska iz stana i lutanja, pri čemu oboljelog može „uhvatiti panika“, potpuno se blokira i nije u stanju zatražiti pomoć, tako da lutanje može završiti i tragičnim posljedicama. Simptomi izrazitog nemira te bezrazložnih ustajanja i danju i noću s napredovanjem bolesti obično se javljaju sve rjeđe, a hod postaje sve nesigurniji. Zbog napredovanja kontraktura javljaju se ukočenost i nemogućnost hodanja, a s vremenom dolazi i do potpune nepokretnosti. Sve ove promjene uvijek uočava bolesnikova okolina jer oboljela osoba najčešće nije svjesna postupnog gubitka pojedinih sposobnosti u svakodnevnom životu.
Važnost ranog postavljanja točne dijagnoze
Uzroci demencije mogu biti i neke druge bolesti, no najčešći je uzrok Alzheimerova bolest (oko 65-70 %) ili vaskularna demencija (oko 15-20 % kao izoliran uzrok te istodobno u oko 45 % oboljelih od Alzheimerove bolesti). S obzirom na to da se, iako rijetko, Alzheimerova demencija može razviti i kod mlađih osoba, prije 65. godine života, važno je obratiti pozornost na sve promjene u uobičajenim, svakodnevnim životnim situacijama. Pri sumnji na takve promjene nužno je zatražiti liječnički pregled specijalista koji se bave Alzheimerovom bolešću – neurologa ili psihijatra.
Izvor: Iz članka Mire Dajčić i prof. dr. sc. Gorana Šimića /
Vodič za starije građane grada Zagreba
