Čovjek se u radu kao društveno biće dokazuje i potvrđuje, a u slobodnom vremenu kao individua usrećuje. Slobodno vrijeme prilika je za samoizražavanje, opuštanje, vježbanje samokontrole te razvoj i učenje u drukčijim uvjetima. Pozitivni učinci aktivnosti slobodnog vremena vidljivi su na socio-emocionalnom angažmanu, uključujući održavanje prijateljstava, na angažmanu u zabavi i druženju, fizičkom angažmanu, gdje se misli na biološku maturaciju i zdravlje, na kognitivnom angažmanu, gdje se preko aktivnosti slobodnog vremena djeluje na kritičko mišljenje, kreativnost, rješavanje problema, pozitivan odnos prema pogreškama i emocionalnu kontrolu, te na civilnom angažmanu, odnosno vlastitom utjecaju na socijalnu okolinu te odgovornost prema sebi i drugima.
Mogli bismo zaključiti da su mnogostruki pozitivni ishodi provođenja aktivnosti slobodnog vremena – očuvanje i unapređenje zdravlja, utjecaj na kognitivni razvoj i angažman (kritičko mišljenje, kreativnost, koncentracija, emocionalna napetost, rješavanje problema), utjecaj na fizički razvoj i angažman (biološka maturacija i zdravlje, održavanje odnosno usporavanje propadanja određenih motoričkih funkcija), razvijanje i održavanje vještina i navika, promoviranje pozitivnih socijalnih interakcija, razvijanje pozitivne slike o sebi, razvijanje kreativnosti, ugoda. Dakle, aktivnosti slobodnog vremena imaju preventivnu, kurativnu, korektivnu, zdravstveno-rekreativnu, odgojno-obrazovnu i zabavnu funkciju.
Izvor: Iz teksta Dijane Škrbine, prof. rehabilitatorice /
Vodič za starije građane grada Zagreba
